PREGLED RATNIH DOGAĐANJA U NAŠOJ OPĆINI

I ako je još “Krvavi Uskrs” na Plitvicama bio jasan znak što Srbo-četnička armada smjera događaji iz Borova sela nisu više ostavljali nimalo prostora bilo kakvoj sumnji u namjere tzv. JNA koja je postala jednonacionalna pojačavši se četničkim dragovoljcima koji su zajedno započeli provoditi etničko čišćenje metodom “spaljena zemlja”, i to tobože pod krinkom “ugroženosti” srpske manjine i pokušajem održanja cjelovitosti Jugoslavije.

Domovinski rat u Nuštru započeo je već nakon prolijevanja prve nuštarske krvi u Borovu selu, kada su mučki iz zasjede ubijeni nuštarski i hrvatski heroji, policajci Stipan Bošnjak i Zdenko Perica, 02.svibnja 1991. kao i deset drugih policajaca, hrvatskih vitezova. Događaji su pretjecali jedni druge i u tom vrtlogu, nuštarci su se spremali za obranu onako kako su to jedino mogli, prikupljalo se malobrojno i slabo naoružanje, organizirale prve postrojbe i straže, pripremali obrambeni položaji. Stanovništvo se polako počelo osipati, tražeći sigurnost u zapadnijim dijelovima Hrvatske, a poneki i izvan njenih granica, ne dočekavši ni prve četničke minobacačke granate. Nakon prvih granata u srpnju i prvih ranjavanja, a poglavito nakon prvih “krmača” (avionskih bombi težine 250 kg) koje je nuštarsko tlo prvo u Hrvatskoj unjedrilo, sigurnost izvan Nuštra potražili su i oni “malo hrabriji” stanovnici.

Oni pak ne puno hrabriji, ali većeg domoljubnog srca, ostadoše braniti svoje ognjište ufajući se u Boga i nadajući se “razumu” svjetskih moćnika. Kako su događaji pokazali ovo potonje je potpuno izostalo. Da stvar bude i gora srbočetnici dobivaju “blagoslov moćnika” i ne birajući sredstva kreću u žestoku najezdu s ciljem – zatrti sve što nije srpsko – ubiti, spaliti i srušiti – stvoriti “Veliku Srbiju”.

Vukovar (15 km udaljen) – gori – zasipan danonoćno topničkom vatrom iz zraka, s Dunava i s onu stranu Dunava. Tutnjava dopire i do Nuštra, a sve češće i neprijateljske granate. U posljednji čas u jutarnjim satima 01. listopada, evakuiraju se stare i nemoćne osobe iz staračkog doma u Nuštru.

Položaj Nuštra je sve teži, Vukovara i Bogdanovaca postaje nezavidan, a poglavito nakon okupacije susjednih sela Marinaca i ekonomije Henrikovci (01. listopada) te Cerića 02. listopada 1991. Tih dana Nuštar je pretrpio strašna razaranja, a padom susjednog Cerića (udaljenog samo dva kilometra) neprijatelj se približio na puškomet, a minobacačke granate više nitko nije ni mogao izbrojiti.

Nakon trodnevnog “omekšavanja” uzastopnom topničkom vatrom i zrakoplovstvom, 03. listopada uslijedio je i prvi tenkovski napad na Nuštar u jutarnjim satima kojem je neprijatelj iz smjera Marinaca tehnikom uspio osvojiti položaj Zidine, napad na sam Nuštar započeo je popodne tenkovima i transporterima i to u dva pravca – ulicom Križnog puta do samog centra Nuštra s tri tenka gdje mu je uništen i najmoderniji tenk (na slici uništeni t-84.), a ostala dva su se uspjela povući, i drugim pravcem iznad nuštarskog groblja ulicom M. Držića, gdje je ostao bez jednog transportera. Neprijatelj se povukao oko ponoći. Prvi napad na Nuštar bio je odbijen.

Bila je to generalna proba kako za neprijatelja, tako i za branitelje Nuštra. Nuštar se nije predao. Slijedeća dva dana uslijedila je artiljerijska odmazda srbočetnika za svoje poginule, ranjene i izgubljenu tehniku. Tada je na Nuštar bačena i aerosolna bomba, nuštarske rane bile su sve očitije, pauze u granatiranju sve kraće. Više se nije mogla pronaći kuća bez ožiljka. Nuštar je tih dana srušen do temelja, ali u srcima branitelja bio je jedan jedini cilj: opstati.

Kako to uvijek i biva nakon “generalke” uslijedila je odlučujuća bitka 05. listopada 1991. za Nuštar i istočni dio Hrvatske. Nuštar je bio pojačan iskustvom, ljudstvom, ručnim, oklopnim i protuoklopnim naoružanjem. Njegovi branitelji su s krunicom oko vrata, i vjerom u Boga odlučili sačuvati svoja ognjišta i zaustaviti prodor agresora prema Vinkovcima. Uz jaku topničku pripremu u jutarnjim satima započeo je kombinirani oklopno-pješački napad agresora iz smjera Marinaca te iz smjera Henrikovaca, srbočetničkim snagama, koje su se spojile na ulazu u Nuštar te se razdvojile kod groblja tako da je jedan dio nastavio glavnom ulicom prema centru, a drugi pored groblja pa ulicom M. Držića prema ulici B. Jelačića sa zadatkom spajanja sa snagama iz okupiranog Cerića, treći dio neprijateljskog oklopa i pješaštva ušao je u ulicu M. Marulića, kao podrška prodoru iz prva dva smjera sa zadatkom probijanja do centra Nuštra, i napredovanja prema dvorcu sa ciljem zauzimanja zapovjedništva branitelja. Time bi Nuštar bio osvojen, a agresor bi mogao ovladati sjevernim prilazom Vinkovcima kojima se s istoka neprijatelj iz Mirkovaca i okupiranog Cerića približio na svega nekoliko stotina metara.

Žestoke borbe s neprijateljskim oklopom i pješaštvom započele su u ulici Križnog puta. Nakon što su branitelji onesposobili dio neprijateljskih tenkova i pješaštva, nekoliko se tenkova s pješaštvom nastavilo probijati prema središtu, u međuvremenu je zaustavljen proboj transportera i tenkova na oba pravca iznad groblja, gdje je jedan tenk onesposobljen, dok su se dva tenka i transporter povukli. Neprijatelj je uspio proći centar i doći do crkve Duha svetoga, to je bio i najdublji prodor neprijatelja, gdje su ga branitelji potpuno uništili, nakon čega se neprijatelj počeo povlačiti, obeshrabren gubicima u tehnici i pješaštvu i suočen sa čvrstom obranom i odlučnošću hrvatskih branitelja i ako se iz smjera Bršadina Nuštru se približavalo pojačanje od još osam tenkova. Neprijatelj se povukao i s ulaza u Cerić.

Nuštar je te večeri nakon protjerivanja neprijateljskog oklopa i pješaštva trpio nove razarajuće granate, branitelji su pobjedonosno brisali krv, znoj i suze sa svojih lica, zavijali svoje rane i razmišljali o onima koji su još istog jutra bili s njima, da bi u ovoj bitci za Nuštar i Hrvatsku darovali sebe. Ulicama Nuštra te večeri ležale su desetine životinjskih lešina i ljudskih tijela, zastrašujući ostatci neprijateljskog oklopa, svinje i goveda besciljno su lutali ulicama, a iz stotinjak spaljenih kuća se širio miris gareži. Hrvatski branitelji, praćeni uvijek spremnim pripadnicima saniteta 3. br. HV i ekipom hitne pomoći vinkovačke bolnice, dobro su obavili posao. Nuštar je po drugi put bio obranjen. Tog je dana uništeno osam srpskih tenkova (tri na Zidinama i pet u mjestu) četiri transportera, a pronađena su po ulicama i tijela napadača. Točan broj ranjenih i poginulih na strani neprijatelja ne zna se. Naime, prilikom povlačenja neprijatelj je nastojao pokupiti što više ranjenih i poginulih, a također i oštećenih ali pokretnih oklopnih vozila, kako bi prikrio stvarne gubitke.

Nuštar su tih dana branili uz nuštarce uglavnom pripadnike 5. bojne 109. br. HV i policije, i mnogi drugi domoljubi pripadnici raznih postrojbi kao što su dio 2.bojne 3.br HV, Samostalne vinkovačke satnije i drugi dragovoljci iz Cerića, Marinaca, Vukovara i svi hrabri, znani i neznani junaci iz Županje, Zagreba, Varaždina, Našica, te raznih krajeva domovine i svijeta. Svima njima veliko nuštarsko HVALA !

Nakon 05. listopada nije više bilo ulaska neprijateljskog oklopa u Nuštar i ako je bilo pokušaja. Nuštar je bio i jedan od najbližih svjedoka agonije Vukovara i Bogdanovaca nastojeći pomoći na bilo koji način tako je bilo i oko događanja i nehumanih srpskih igara s konvojem pomoći u lijekovima i hrani za vukovarsku bolnicu kada su međunarodni Crveni križ i EU promatrači pokušali pomoć dostaviti u bolnicu, a iz nje evakuirati oko 200 najtežih ranjenika. Nuštar je i u nekoliko navrata bio polazišna točka za probijanje blokade oko grada – heroja i to 13. listopada i 13. studenoga u tim nakanama se na žalost nije uspjelo. Nakon herojskog držanja Vukovara njegove obrane, koja je mjesecima odolijevala nadmoćnom neprijatelju, nanoseći mu nevjerojatne gubitke u tehnici i živoj sili, heroji obrane Vukovara nakon što su ostali bez protuoklopnog streljiva te su tenkovi srbočetničke armade ušli u ruševine grada, dio preživjelih branitelja u manjim skupinama, nakon nekoliko dana probijanja kroz neprijateljske redove dolazi potpuno iscrpljen u Nuštar.

Povratak stanovnika Nuštra započeo je u proljeće 1992. i ako su napadi na Nuštar iz dalekometnog topništva i minobacača nastavljeni sve do svibnja 1992. godine. Započela je i obnova razrušenih kuća, a od rujna 1992. djeca pohađaju obnovljenu osnovnu školu i ako iz još uvijek okupiranog Cerića ponekad zalutali metak prozviždi ili probije prozorsko staklo s južne strane školske zgrade, koja je poslije zaštićena armirano-betonskim pločama. Nastava se ipak održavala i u takvim uvjetima. Neprijateljske granate zasule su Nuštar posljednji put i u rano jutro 05. kolovoza 1995. za vrijeme vojno redarstvene akcije “Oluja” na dan kad je oslobođen Knin, hrvatski borci bili su spremni krenuti i u odlučnu borbu za oslobođenje Vukovara i istočne Slavonije osjećajući punu spremnost, ipak poštivajući zapovjedi stožera u Vukovar su došli nešto poslije i to bez novih žrtava.

Stanko Leko

VIDEO ZAPISI:

• http://www.youtube.com/watch?v=w33cxN39xfE#t=87
• http://www.youtube.com/watch?v=DweUbZ8OKbw
• http://www.youtube.com/watch?v=Shv0bmKRpYE
• http://www.youtube.com/watch?v=D6oSNibS_ec

NUŠTAR U DOMOVINSKOM RATU

Nuštar ljeta gospodnjega 1990. bijaše bogato, predivno slavonsko selo, prostrto između rijeke Vuke i dvorca obitelji Khuen-Bellasi. Pobjedom hrvatske opcije na demokratskim izborima u svibnju 1990. dobili smo hrvatsku državu. Tisućljetni san hrvatskog naroda bio je na pomolu svog ostvarenja.Tih svibanjskih dana Nuštarci su živjeli u zanosu i nadi kako će i oni graditi i živjeti sretno u svojoj državi Hrvatskoj.

Dođe i krvavi Uskrs 1991. Na Plitvicama su pale prve hrvatske glave. Krvavi pir je počeo. Jeza je ušla u domove nuštarske. Počela je potraga za oružjem,do kojeg se vrlo teško dolazilo. Drugi svibanj, dan kada je za nas Slavonce i Nuštarce definitivno počeo rat.Toga dana u četničkom leglu Borovu selu, je ubijeno dvanaest hrvatskih policajaca. Dvojica su bili Nuštarci. To su bili pokojni Stipan Bošnjak,načelnik policijske uprave Vinkovci i Zdenko Perica hrvatski policajac. Tih dana tuga je obavila Nuštar kao nikada do tada. Ali to nisu bile zadnje žrtve, još ih je četrdeset i osam palo u nesreći koja je slijedila.

Nuštarci su počeli pripreme za obranu. Poslije 2.svibnja mještani sela su se spontano skupljali u centru sela, organizirali noćne straže, a oružja je bilo vrlo malo. Glavnina naoružanja sastojala se od lovačkih pušaka i dvadesetak kalašnjikova rezervne policije iz sastava vinkovačkog MUP. Protuoklopnih sredstava uopće nismo imali. Možemo slobodno reći da je napetost u selu bila gotovo panična. Ljudi su skakali na svaki pucanj u selu ili detonaciju iz susjednih sela. Početkom lipnja formiran je i prvi vod Zbora narodne garde sastvaljen od dragovoljaca. Jednom prilikom oklopna motorizirana kolona JNA je htjela ići u Vukovar preko Bršadina cestom koju su nuštarski gardisti blokirali. JNA je bila prisiljena poslušati Nuštarce koji su s kalašnjikovima u rukama okružili kolonu i ići u Vukovar preko Bogdanovaca, ceste koju je držala hrvatska policija. To su bili početci vojnog otpora prema srpskoj JNA u Nuštru. Taj nuštaski odred kasnije je prerastao u formaciju koja je brojila nekoliko stotina ljudi i bila okosnica obrane Nuštra.

A Vukovar već gori.

Mještani Nuštra sa zebnjom su osluškivali tutnjavu granata iz pravca Borova i Vukovara. Život u selu se potpuno promjenio.Straže su danonoćno bdjele i čuvale selo. U noći 23.srpnja iz susjednog Pačetina poslana je prva granata na Nuštar. Tada je ranjen jedan mladić. Tih dana počeo se smanjivati broj mještana. Ljudi su mahom odlazili u Mađarsku, sklanjali stare i nejake.Četnički napadi na Vukovar bili su sve žešći. Mnogi hrvatski sinovi tih su dana prošli kroz Nuštar hitjaući u obranu Vukovara. Cesta koja je čitavo vrijeme rata bila žila kucavica za Vukovar, vodila je preko Nuštra na Marince, Bogdanovce pa na Lužac. Ti mladići su uglavnom išli autobusima s lakim naoružanjem i čvrstom voljom za obranu Hrvata i svoje zemlje. Mnogi se nisu vratili. Nuštar je sve više nalikovao Vukovaru. Topnički napadi na seoske kuće, nedužne civile bili su svakodnevni, podmukli i iznenadni, tako je da je svaki put bilo žrtava. Gotovo svakog sunčanog dana su nadlijetali avioni probijajući zvučni zid, plašeći tako preostalo stanovništvo. Ali nisu ni Nuštarci stojali skrštenih ruku. U selo nije mogla ući ni muha. Novopečeni gardisti, istina slabo naoružani, danonoćno su kontrolirali sve prilaze selu. Kad su četnici uvidjeli da uz pomoć minobacača i plašenjem avionima nisu uspjeli rastjerati mještane onda su počela gotovo svakodnevna raketiranja iz aviona kojima smo nekoć mahali. Ni to im nije bilo dovoljno pa su 22. rujna u popodnevnim satima bacili na Nuštar i tzv.krmače. To su bombe od 250 i 500 kilograma težine. Nekoliko stoljetnih šokačkih kuća zauvijek je nestalo. Rušili su nam štagljeve i trijemove, sve ono što smo najviše voljeli, gdje smo rasli, zaljubljivali se, ženili i umirali.

Početak je listopada, mještani Nuštra su uglavnom evakuirani. Pred najtežim smo danima u povijesti Nuštar. Četnici su zauzeli sva sela na liniji Mirkovci –Šid. Već spomenuta cesta Nuštar-Marinci –Bogdanovci-Vukovar bila je na udaru, da bi 2.listopada padom Cerića i Marinaca bila presječena. U Bogdanovcima u potpunom okruženju ostalo je 150 hrvatskih vojniika, a i sam Vukovar je bio konačno odsječen. Užasno je bilo tih dana. Kiša je padala dan-noć. Jecala je Slavonija a četničke su grdosije gazile i palile sve pred sobom. Crni dim je sukljao iz Cerića, Marinaca, s ekonomije Henrikovci uz istodobno zaglušujuće detonacije četničkih granata. U Nuštru je bilo 3 do 4 stotine loše naoružanih hrvatskih vojnika. Bilo je pitanje koliko će Nuštar izdržati. Padom Cerića i Marinaca Nuštar se našao u poluokruženju. Jedina veza sa svijetom bila je cesta za Vinkovce.

Prvi tenkovski napad na Nuštar bio je 3.listopada, navečer, uz strahovitu topničku pripremu. A topnička priprema izgledala je ovako: tri dana i tri noći položaji oko sela i samo selo tučeno je minobacačima 82 i 120 mm, VBR-ima tipa «oganj» i «orkan», haubicama 105 i 155 mm, beztrzajnim topovima, tenkovskim topovima, protuzrakoplovnim topovima 20 i 30 mm, PAM-ovima i streljačkim naoružanjem svih kalibara. Nuštar se već tada nije mogao prepoznati. Ipak su hrvatski borci spremno dočekali dva srpska tenka i dva transportera, pustili ih u selo i priručnim protuoklopnim sredstvima uništili jedan tenk i jedan transporter. To je bilo prvo četničko bježanje iz Nuštar. Za većinu boraca to je bilo vatreno krštenje. Naše žrtve su dva ubijena mještanina. Četnici su ih ubili pri povlačenju.Poslije toga slijedio je neviđeni topnički napad iz svih spomenutih kalibara. Hrvatska vojska je ušla u podrume i sa zebnjom u srcu čekala slijedeći tenkovski napad. Uslijedio je 5.listopada. Kiša je prestala, bilo je sunčano jesenje jutro. Topnički napadi su prestali i Hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka i vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće projektila ispaljenih protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed:»Na položaje,evo ih!» Počela je presudna bitka za Nuštar. Bilo je to između 9 i 10 prije podne. Iz pravca Marinaca, Cerića, Henrikovaca krenulo je preko 50 tenkova i transportera, pet stotina do tisuću pješaka na Nuštar. Počela je paklena pucnjava s obje strane. Na ulazu ih je dočekao jedan bestrzajni top koji nije bio dovoljan da zaustavi tolike tenkove, bilo je pitanje trenutka kad će prodrijeti u samo selo. A onda je proradila maljutka,vođena sigurnom rukom hrvatskog vojnika pok.Andrije Andabaka, koji je uništio dva tenka i usporio napredovanje četnika.Spominjemo pok.Andriju, koji je svoj život položio na oltar domovine, ali je prije toga uništio 32 srpska tenka, kao simbol otpora Nuštra prema agresoru. Trebalo bi nam puno papira ako bismo htjeli nabrojati sve nuštarske heroje,zato ih ovaj put nećemo poimence spominjati, neka nam ne zamjere. Srpski su tenkovi ušli u selo, neprestano pucajući oko sebe, rušeći i paleći ono što su vrijedni Nuštarci stoljećima gradili i uređivali. Prodirali su prema centru sela dok je srpska pješadija, »beli orlovi» i „arkanovci“ ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovove gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste. Tom jedinom cestom od Vinkovaca oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i «zolje» koje smo mnogi prvi puta vidjeli. Ne mogu točno reći kolliko je bilo hrvatskih vojnika u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina, I Rijeke, i tigrovi iz Zagreba i treća Osječka i 109. i još dragovoljaca van formacije. Želim ovom prilikom svim majkama,čiji su sinovi ostali ležati po našim sokacima u svojim najljepšim godinama, zahvaliti i odati najveće moguće priznanje. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke, ta hrvatske mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim protuoklopnim sredstvima, kao što su «zolje» «ose» i ručni bacači, uništila je desetak tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među borcima bilo je neizrecivo, bilo je povika da se ide u proboj na Vukovar.

A Nuštar je gorio. Više od dvijesto kuća je plamtjelo, uz pucanje građe i rušenje krovova. Nismo puno slavili, pola sata poslije bitke četnici izluđeni ovim porazom navalili su topovskim projektilima ponovo na Nuštar. Hrvatska vojska se zavukla u podrume i odmarala čekajući novi dan. Na sam dan bitke četnici su zaklali pet žena i jednog muškarca. Osvanuo je 6.listopada, mirno jutro, sunčano kao da nije rat. A onda avioni. Ne znam točno koliko kazetnih bombi i raketa je ispaljeno na sada već totalno srušeno selo. Selo je izgledalo stravično, leševi životinja i ljudi po kanalima,stotine svinja, krava koje su besciljno lutale ulicama srušenog ali slobodnog hrvatskog sela.

Ova bitka za Nuštar je bila vrlo važna; kasnije će se vidjeti da je bila još važnija za obranu ovog dijela Slavonije.

Nama je bilo teško, ali ono što se krajem listopada 1991. događalo u Vukovaru bilo je jezivo. Dan i noć smo iz Nuštar slušali kako «mrve» Vukovar, a nismo imali snage da im pomognemo. Ipak. 13. listopada pokušan je proboj preko Marinaca, koji je neuspješno završio s petnaest mrtvih i preko četrdeset ranjenih hrvatskih vojnika.

A onda i pad Vukovara. Mnogi Vukovarci su našli spas u Nuštru probivši srpski obruč, mnogi nisu uspjeli i grobovi njihovi bog zna gdje su.

Božić te 1991. su nam čestitali naša «braća» po Hristu s tri tisuće teških projektila, ali nismo se puno nervirali jer je sve bilo srušeno. Neki izračuni govore da je do kraja 1991. Nuštar pogodilo preko 100 000 teških projelktila. Nuštar je uz sva materijačlna stradanja dao 46 života, preko 120 ranjenih, 22 teška invalida.

Relativni mir u 1992. Nuštarci su proveli u nadljudskim naporima obnove sela i stvaranja života dostojnog čovjeka. Pomoć domovinske i iseljene Hrvatske je vrlo velika i na tome im velika hvala. Hrvati Nuštra čistog obraza pred Bogom i pred ljudima čekaju oslobođenje cijele Hrvatske i bolje dane u vječnoj nam domovini Hrvatskoj.

Grga Krajina, Nuštar,mala povijesnica mjesta